Uživanje u kafanskim čarima i sam kult obožavanja kafane kod nas postoji vekovim a među prvima ga je zabeležio francuski pisac Luj Žedoen davne 1624. godine, ističući kako u tu, u bogatoj beogradskoj varoši ima svega do preteranosti. Prva kafana u Srbiji otvorena je u 16. veku, tačnije oko 1522. godine, negde na Dorćolu, u njoj se tada služila samo domaća kafa, ratluk i voda sa česme.
Iako ne postoje zapisi o tačnoj lokaciji, imenu kafane ili vlasniku, ono što se sigurno zna je da su stanovnici Beča, Londona ili Marseja, morali da čekaju još skoro jedan čitav vek da se u njihovim gradovima otvore prve kafane. Prema nekim pretpostavkama, delimičnim ostatcima informacija i na osnovu uvida u izgled kafana kod Turaka u periodu nakon tog, najverovatnije se radilo o kući, dovoljno velikoj da u nju stane veći broj ljudi, bez stolova, sa miderlucima koji su bili pokriveni šarenim ćilimima, dok se kafa služila iz ibrika.
Kako je to bilo nekada
Postoje i neki stari zapisi, kako navodi dr Vidoje Golubović, da je još za vreme vladavine vizantijskog cara Justinijana u tadašnjem Singidunumu postojala neka vrsta, uslovno rečeno, kafane još tokom šestog veka. Vizanzijski putopisac Prokopije je prilikom opisivanja tadašnjeg Singidunuma pominjao i pandekeon, neku vrstu svratišta, u kojima se odvijao najveći deo i poslovnog i društvenog života celog grada.
Pandekeoni su bila četvorougaone građevine na sprat u čijoj sredini se nalazio široki atrjum i česma, duž celog zdanja pružali su se hodnici koji su vodili do zasebnih prostorija, a u glavnoj prostranoj dvorani su služeni hrana i piće. Prolazile su godine, decenije i vekovi, i kako se menjao i razvijao način života u gradovima i varošima, tako se menjao i odnos prema kafani i kafane same po sebi. Primera radi, za vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića, u kafanama je bilo zabranjeno pušenje, pljuvanje i psovanje.
Polako ali sigurno, kafane su postojale centar svih dešavanja, bilo da se radi o društvenim političkim ili kulturnim, osim na jelo i piće, u kafane se odlazilo da se ugovaraju i zaključuju poslovi, dogovaraju brakovi, razmenjuju informacije, u njima su se kovale zavere i planirale revolucije. Kada su od 1830 godine počele da se masovnije otvaraju kafane po Beogradu, one su postajale mesta okupljanja književnika i umetnika, pa su se u njima često rađali novi pravci i stilovi u umetnosti. Prve pozorišne predstave, prvi sajmovi knjiga i prve projekcije filmova kod nas održavale su se baš u kafanama.
A kako je sad
Koliko su kafane bitan element društvenog života na ovim prostorima najbolje svedoči i činjenica da su nakon svih mogućih revolucija, socijalnih, ekonomskih, tehnoloških i muzičkih, i dalje ostale jedno od centralnih mesta okupljanja, provoda i slavlja. Dobar glas daleko se čuo, pa se na kvalitetan provod u našim kafanama dolazi i iz svih delova Evrope, a može se bez ustezanja reći da je čitava stvar poprimila i interkontinentalni karakter. Jedini problem ostaje kako strancima objasniti razliku između kafane i kafića, mada i to postaje suvišno kada se nađu na licu mesta.
Savršen spoj tradicionalnog i modernog je Na vodi kafana
Ponekad se zapitamo da li je moguće povezati onu zanosnu kafansku atmosferu, neposrednost i spontanost sa večernjim provodom uz đuskanje do ranih jutarnjih časova, i uglavnom je zaključak isti, da su u pitanju pusti snovi. To je možda i bilo istina, ali samo dok nije otvorena Na vodi kafana, mesto koje je u sebi pokupilo najbolje od oba sveta i time izborilo zasluženu poziciju znamentiog i nezaobilaznog mesta za izlazak u Beogradu, što je obzirom na bogatu ugostiteljsku ponudu u prestonici zaista laskava titula.
Na Savskom keju, nedaleko od samog ušća i na adesi Ušće bb, od 22 časa svoja vrata otvara ovaj kafanski splav, samo što ćete ukoliko želite da iskusite makara delić nezaboravne atmosfere i dobre, žive muzike morati da rezervišete svoje mesto unapred, jer će se za 500 mesta, sa koliko raspolaže Kafana na vodi, svake večeri prijaviti višestruko veći broj zainteresovanih.
Stara škola kafane u Skadarliji
Ljubiteljima onog starogradskog kafanskog šmeka, koji možda nisu baš raspoloženi za igranje na podijumu, ali žele da ostete senzaciju kafanskog provoda i pride uživaju u zvucima tamburica i vrhunkim specijalitetima domaće kuhinje, Skadarlija će uvek biti mesto kome se rado vraćaju. Iako je već odavno u vrhu turističke ponude grada i samim tim često puna posetilaca sa svih delova globusa, ova ulica uspela je da ipak zadrži neki svoj stil i odupre se totalnoj komercijalizaciji, već nastavlja da čuva duh boema koji juoš uvek provejava njenom kaldrmom.