Privatni vrtići: koliko se njihov koncept razlikuje od državnih

Kako se u medijima često vodi polemika oko toga da li su privatni vrtići bolji od državnih i kako se često ističe da su (neuporedivo) skuplji, zapitali smo se da li je to zaista baš tako i koliko se, u većini slučajeva, njihov koncept zaista razlikuje od onog koji imaju državni vrtići.

Koncept programa

Na samom početku, kada su privatni vrtići počeli da niču i u našoj zemlji, koncept (i neuporedivo veća cena) bili su ono što ih je, pre svega, razlikovalo od državnih.

Danas se, pak, mogu naći i oni čiji je sadržaj u potpunosti isti kao onaj u državnim vrtićima, i koji zaista nema mnogo razlika. Međutim, na sreću, u većini slučajeva i dalje postoji izbor i odluka koju donosite na osnovu samog koncepta.

Tako se danas mogu birati privatni vrtići sa sasvim drugačijim programom, poput Montesori sistema koji deci omogućava učenje kroz igru i za koji se često roditelji odlučuju upisivanjem dece u privatnu osnovnu školu, jer su zadovoljni rezultatima.

Takođe, postoje i privatni vrtići koncipirani kroz nastavu u prirodi, koji su i smešteni blizu parkova ili u parkovima, blizu proplanaka i slično, koji deci omogućavaju što više vremena provedenog napolju, igre i učenja na konkretnim primerima.

Svakako, privatni vrtići se mnogo više bave talentima dece i trude se da ih razvijaju – makar u većini slučajeva – te mogu biti koncipirani i prema talentu za glumu, pevanje i slično.

Dodatni časovi i dodatne aktivnosti

Engleski jezik se danas gotovo podrazumeva kao dodatni čas koji se u državnim vrtićima plaća, baš kao i časovi fiskulture, glume, pevanja, sviranja i slično.

Sa druge strane, privatni vrtići u svoju cenu imaju uključeno sve navedeno i većina njih se, kako smo već pomenuli, zaista bavi talentima svakog deteta posebno i prema tome organizuje i same časove, odnosno način učenja.

Izgled prostora

Kako posebni koncepti uglavnom traže i drugačiji prostor, privatni vrtići su često mnogo bolje opremljeni kako samim nameštajem, tako i svim potrebnim uređajima, igračkama, materijalom za učenje i slično.

Takođe, privatni vrtići češće imaju dvorišta ili se nalaze u prirodi, te sale za vežbanje ili odvojene učionice za glumu i časove engleskog.

Zbog nedostatka prostora i popunjavanja kapaciteta, neretko se dešava da se u državnim vrtićima sve navedeno odvija u jednoj prostoriji, te da su grupe mnogo brojnije, što dodatno otežava rad sa decom i njihovu igru, zatim da nemaju dvorište i slično.

Što se, dakle, ovih parametara tiče, privatni vrtići svakako moraju odneti prednost, što dalje naravno ne mora biti presudno prilikom izbora.

Državni ili privatni vrtići: razlike u ceni

Kako je u svim većim gradovima problem sa brojem mesta u vrtićima, privatni vrtići su odnedavno subvencionisani od strane države, za šta je dovoljno, pored ostale dokumentacije, pokazati odbijenicu iz državnog vrtića.

U zavisnosti od konkretnog slučaja, privatni vrtići ne moraju imati nikakvu ili gotovo nikakvu razliku u ceni u odnosu na državne, te se dešava da roditelji mogu platiti, na primer, samo 300 dinara kao razliku; dok se u onima koji su dosta skuplji ta razlika svakako povećava – na 20 000 dinara i naviše, što opet zavisi, svakako, od izbora konkretne predškolske ustanove.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Copyright Beograd na drugačiji način. 2017
Tech Nerd theme designed by FixedWidget