Ugalj je resurs koji se od davnih vremena koristi u različite svrhe, a najčešća primena odnosi se na obezbeđivanje toplote u domaćinstvu, dok predstavlja i važno industrijsko gorivo. Stovarište uglja obuhvata brojne kategorije u kojima dominantnu poziciju zauzima mrki, kameni ugalj i lignit, kao i njihove kombinacije različite kalorijske vrednosti i načina primene.
Klasifikacija uglja na stovarištima često se vrši i na osnovu porekla, starosti, namene, toplotne snage, kao i brojnim drugim osobinama, dok Ekonomska komisija OUN za područje Evrope razlikuje isključivo mrki i kameni ugalj. Bez obzira na konkretnu vrstu, jedno je sigurno: ugalj je veoma moćan energent, značajan resurs u delatnostima i isplativo rešenje za dobijanje potrebne energije.
Faze nastanka uglja kao važnog resursa današnjice
Da bi bio smešten na stovarište uglja, ovaj resurs ima proces proizvodnje, podeljen u 2 osnovne faze – pripremu i karbonizaciju. Prilikom pripreme, dolazi do pretvaranja prirodne supstance u treset na površinskim slojevima vlažne zemlje, što traje nekoliko hiljada desetina godina.
U drugoj fazi karbonizacije, odnosno ugljenifikacije, treset se putem promene geološkog sastava pretvara u lignit, kameni, mrki ugalj i antracit. Do ovakve promene i stvaranja uglja dolazi u kori zemlje, pod optimalnim pritiskom i temperaturom, na osnovu čega opada nivo vodonika, azota i kiseonika u organskoj materiji, a povećava procenat zastupljenosti ugljenika.
Vrste uglja koje se danas najčešće koriste u delatnostima i domaćinstvima
Pored drveta i peleta, ugalj predstavlja značajan energent koji se koristi za zagrevanje enterijera različite kvadrature i namene, kao i dobijanje energije u industrijskim i drugim delatnostima. Na stovarištu uglja često se mogu videti osnovni tipovi, a to su mrki i kameni. Mrki ugalj karakteristično crne ili tamnoplave boje koristi se kao resurs za dobijanje toplote u domaćinstvu u kotlarnicama, kao i industrijama.
Zahvaljujući izuzetnoj čvrstoći i kompaktnosti, ima veliku toplotnu moć i ne zahteva često loženje. Kameni ugalj ima visoku kalorijsku vrednost i najčešće se koristi u industrijskim delatnostima kompleksnih sistema, kao i nekim domaćinstvima kojima odgovaraju gabaritne instalacije. Lignit vodi poreklo od drveta, efikasno sagoreva, ali zahteva i češće loženje.
Primena uglja u današnjem vremenu je raznovrsna
Stovarište uglja nalazi se u gotovo svim zemljama, kao izuzetno značajna lokacija koja obezbeđuje potrebnu količinu ovog resursa za različite namene. Konkretno, ugalj predstavlja jedan od osnovnih energenata za dobijanje toplote u domaćinstvima, industrijskim i drugim delatnostima. Pored toga, učestvuje u dobijanju električne energije u procesu sagorevanja.
Značajan je resurs za termoelektrane, čije funkcionisanje je nezamislivo bez različtih vrsta uglja. Podaci pokazuju značaj uglja u svetu, jer u Sjedinjenim Američkim Državama obezbeđuje polovinu potrebne električne energije, dok u Srbiji učestvuje u proizvodnji energije u termoelektranama sa više od 85%. Takođe, u finalnim potrošnjama stovarište uglja obezbeđuje 15% resursa uz dodatak koksa i sušenog lignita.
Stovarište uglja predstavlja mesto koje obezbeđuje potrebnu količinu resursa određene vrste – mrkog, kamenog ili lignita, za potrebe domaćinstva i industrijskih delatnosti. Ugalj i danas ima široku primenu i veliku korisnost, zbog čega je važno da bude zastupljen u kompleksnim procesima, pogonima i aktivnostima koje zahtevaju visoku toplotnu moć, snagu i kontinuitet održavanja temperature.