Ko ne uživa u prednostima smrznute hrane, s vremena na vreme? Kuvanje može da počne odmah, ne treba da se pitate šta od začina imate u kući, koje još namirnice treba da kupite, i koliko će sve to trajati. Nema presije vremena, o smznutoj hrani se više ne priča kao obavezno nezdravoj opciji, a kako godine prolaze, i izbor svima dostupne smrznute hrane je mnogo veći.
Međutim, gde postoje višestruki izbori, odmah dolazi i do višestrukih nedoumica. Ukoliko je hranljivost odlučujući faktor za i protiv, koji je najbolji način da postignete najveću učinkovitost?
Iz prirode na vaš sto
Nekuvani, svež proizvod se smatra najhranivljijim. Međutim, ispostavilo se da to varira od slučaja do slučaja, i od namirnice do namirnice. Jedna studija je pokazala recimo veći nivo luteina, karotenoida koji sprečava degeneraciju mišića i probleme sa vidom, u nekuvanom spanaću nego li u kuvanom. S druge strane izmerene su veće količine vitamina C u zamrznutim kukuruzu, boraniji i borovnici, nego u njihovim svežim ekvivalentima. Takođe, hrana sa visokim procentom vitamina B i C bolja je sveža, jer su ovi vitamini rastvorljivi u vodi. Ali nutritivni kvalitet i vrednosti u svežoj u odnosu na smrznutu hranu, zavisi od vrste povrća. Kupus, kelj i karfiol su na primer mnogo bolji kada su sveži, jer tako imaju veći procenat antioksidanasa i fitohemikalija u sebi, što ih čini odličnim antikancerogenim povrćem.
To pak ne znači da su sveži proizvodi imuni na gubitak hranljive materije. Za gubitke do kojih dolazi treba kriviti put i dužinu trajanja procesa kroz koji povrće prođe dok iz bašte ne stigne u rafove supermaketa ili pijaca. Onog trenutka kada uberete paradajz ili jagodu, oni počinju da otpuštaju toplotu i gube vodu (taj proces se zove respiracija). Tako da, uzmemo li u obzir upotrebu pesticida, transport, rukovanje, i dobro staro vreme, koje neumitno protiče, može se reći da od momenta kada je naš paradajz uzbran, do trenutka kada se nađe na našem stolu u salati, on je grubo rečeno i procenjeno izgubio polovinu svoje hranljive materije. Grašak recimo izgubi polovinu vitamina C samo 24-48 sati, nakon što je ubran. Međutim, ono što je zajedničko za sve studije, je da ne postoji obrazac, i da smrznuta hrana može da bude i nešto bolje i nešto lošije rešenje, ali to što je smrznuta, nije odlučujući, već tek jedan od faktora.
Srećna okolnost za sve one koji nemaju vremena za kuvanje, ili nisu baš ludi za istim, ili ne mogu da finansiraju celogodišnju nabavku svežeg povrća, nauka je dostigla taj nivo da smo sada u prilici da kupujemo smrznutu hranu, koja nije izgubila svoje hranljive sastojke, i koja neretko može da ih sadrži i više nego li svež proizvod, iz gore navedenih razloga. Ako se nekada i brinulo o tome da se pri zamrzavanju hrane koriste hemikalije, danas je opšte poznato da smrznuta hrana, u ovom slučaju povrće, pre nego li se zamrzne tehnologijom koju odlikuje velika brzina mržnjenja, ono bude blanširano. Tehniku momentalnog zamrzavanje što svežijih namirnica osmislio je tridesetih godina prošlog veka, američki preduzetnik Klarens Brsdej. Ideja mu je sinula na putovanju Arktikom, gde je imao priliku da jede ribu koja je bila zamrznuta neposredno nakon što je ulovljena.
Prednosti zdrave hrane su velike, između ostalog uštedeće vam mnogo vremena i truda. Sve što treba jeste nabaviti je, a u tome vam može dosta pomoći i olakšati online prodavnica smrznute hrane, potražite više na www. horeca.rs