Tokom cele godine u plastenicima se gaji i proizvodi cveće. Međutim, tek nakom prelaska iz letnje u jesenju sezonu počinju da se javljaju pravi radovi. Za mmoge uzgajivače cveća to su najlepši, ali uz to i najobimniji radovi. Čim se završi prodaja sezonskog letnjeg cveća, kreće se sa radovima oko novi zasada. Nabavljaju se supstrati, a plastenici počinju da se pune rasadima sa čijim uzgajanjem se započinje u vreme prolećnih praznika i za vreme letnje sezone. Najvažniji i najodgovorniji posao tokom zime jeste održavanje optimalne temperature u plastenicima.
Potrošači misle da se posao cvećara završava kada se na pijacama nađe jesenje cveće, ali zapravo to nije tako, jer posao zapravo tek tada počinje. Dok kupci biraju erike i hrizanteme na pijacama, cvećari započinju pripremu mladih karanfila, petunija, surfinija, muškatli i drugog sezonskog cveća. Supstrati za cveće i optimalni uslovi za gajenje cveća u plastenicima samo su neki od preduslova za odlične rezultate.
Ulaganje bez kojeg nema lepog cveća!
Svi dugogodišnji cvećari znaju da oko dve i po hiljade evra košta prosečan plastenik, a ako se tome dodaju supstrati, kvalitetni sadni materijali, ali i ukupni troškovi, onda mora da se uloži oko nekih 8000 evra. Uglavnom se sve uloženo vrati za nekih osam ili devet meseci, ali za početak je neophodan kapital.
Tek tokom oktobra se nabavljaju begonije, vinke, petunije, pištike i to u semenu, a tokom decembra se seju. Kada se nabave biljke, oko njih posla ima da bi se što zdravije i lepše biljke razvile. Najvažnije je da se biljke redovno prihranjuju i prskaju protiv plamenjače, truleži i biljnih vaši, a tek kasnije se započinje sa ožilavanjem i kidanjem.
Viđe posla tokom jeseni!
Kada stignu hladniji dani, onda cvećari imaju više posla. Od jesenje pa do prolećne sezone u redovnim intervalima treba plastenike zagrevati. Cvećari tvrde da je loženje najodgovorniji posao koji svaki cvećar mora da obavlja, jer za vreme zimskih noći treba ložiti na svakih sat i po vremena. To znači da temperatura u plasteniku ne sme da padne ispod 7 stepeni Celzijusovih. Takođe, važno je da se izdvoji prostor koji je namenjen specijalno za nicanje biljke iz semena, a tada temperatura mora da bude najmanje 15 stepeni.
U takvim slučajevima treba imati i tzv. električno ćebe, a poželjno je i da se pod zagreva, odnosnk zemlja i vazduh kako bi nikle biljke.
Neke vrste cveća zahtevaju višu temperaturu, pa begonijama odgovara konstantna temperatura od 22 stepena kako bi se biljka razvijala, a takva temperatura je neophodna u decembru i januaru. Ukoliko se temperatura ne kontroliše redovno onda biljke mogu da uginu, a često se to dešava i u slučaju kada se jedan termin loženja preskoči.
Kako do profita?
Mali proizvođači cveća često ne mogu da priušte grejanje plastenika na ugalj ili struju, pa ih zagrevaju pomoću drva.
Pre nego što se započne sa gajenjem cveća najbolje bi bilo da se obezbede sredstva zahvaljujući kojima će posao mnogo lakše ići. Svi koji se profesionalno bave cvećarastvom trebalo bi da budu potpuno upućeni u cveće, jer greške na početku poslovanja često skupo koštaju.
Za minimalnu dobit u prvoj godini poslovanja prosečno domaćinstvo mora da obezbedi ozbiljan asortiman cveća i boja i plastenik koji ima makar 300 kvadrata, jer jedino tako prodaja može da krene.
Iako je godinama cena cveća ista, ipak se troškovi ulaganja svake godine povećavaju. To znači i da je sve manja zarada od ovog posla, ali ipak nije zanemarljiva, jer domaćinstvu može da bude dodatni prihod.